(Prevrnuti stećak u Slivanjskoj nekropoli koja se danas nalazi u Republici Hrvatskoj)
Ase leži Bokčilo u majke svoje jedini sin.
One koje ne pogodi kopje, ne raznese buzdovan, ne sasiće sjekra, ne zgodi zla kob te strefi strijela vremena.
Od tog nejma štita ni zaklona ni tverde kule ni sklonita mijesta. Otd njena pogodka jedno se u smert sklonit mojžeš. Ali i mertav moreš još sto put umrijeti.
I ovi moj kam tko isteše i kutji svojoj vratja i projzore spravi dobro tče utčiniti. I mojim kostjma i mom srdcu bitće malo toplje.
1389. ljeta v lipnju kad lipe mirisahu