PORUKA

...ZEMLJO NAŠIH SNOVA, NAŠIH PRADJEDOVA...

18.07.2019.

Oni pobjeđuju

10.04.2018.

modul memorije 2018: OTVARANJE IZLOŽBE FREEDOM

#ModulMemorije Otvaranje izložbe “FreeDoom”, u četvrtak u 19 sati u Historijskom muzeju BiH. Fotografi/kinje su: Ron Haviv, Morten Hvaal, Alessio Paduano, Natalio Jidovanu, Darko Bandić, Amel Emrić, Velija Hasanbegović, Ziyah Gafić i David Verberckt. “Odabrao sam fotografije koje izražavaju pojam progona. Time sam namjeravao istaknuti riječ izbjeglica koja se prečesto miješa s pojmovima migrant ili nezakoniti migranti. Smatram da je važno diferencirati između tih pojmova i istaći kako izbjeglice bježe od progona, rata i drugih direktnih životnih prijetnji, a ne samo kako bi započeli putovanje u potrazi za boljim životom. Postati izbjeglica nije svjestan čin.”- David Verberckt Izložba je nastala kao projekat udruženje Kontakt u saradnji sa #ModulomMemorije uz podršku Fonda Otvoreno Društvo.

29.09.2015.

USA selo: SAD, DEMOKRATIJA, SAD, LJUDSKA PRAVA SVA, SAD, HAJMO SVI U GLAS, NIKO NEĆE POBJEDITI NAAAAS


This says it all.

Thanks to The Middle Class is Drowning for the graphic.

29.09.2015.

moja bosna u kamernom teatru 55 - u 12.00

Poljska predstava ‘Moja Bosna’ na sceni Kamernog teatra 55

September 23, 2015
Poljska

Sarajevski ratni teatar i Kamerni teatar 55 predstavlju gostujuću predstavu Moja Bosna iz Poljske, koja će 28. septembra u 20 sati i 29. septembra u 12 sati biti izvedena na sceni Kamernog teatra 55.

Ideja da se priča o reemigrantima iz Bosne, koji su poslije II svjetskog rata naselili domaćinstva ostavljena od strane Njemaca u regionu Boleslavjeca, opiše i prenese na scenu rodila se u glavi reditelja i direktora Teatra Modžejevske u Legnjici, Jaceka Glomba. Baš u Legnjici se rodio pozorišni pravac koji je upisivao lokalnu historiju pričajući je u toploj, baladskoj stilistici kroz sadržaj scenskih drama.

Dokumentacijom historije boleslavjeckih reemigranata iz Bosne se pozabavila teatrologinja povezana sa legnjickim pozorištem, Katažina Knihalska, koja je također napisala scenarij. Spektakl Moja Bosna je dramaturški debi ove autorice.

Junake ove historijske balade u kojoj su fragmenti tragični i potresno isprepleteni sa scenama koje su u velikoj mjeri komične, gledamo u godinama iz II svetskog rata, iz tadašnjih situacija okrutnih borbi svih protiv svih (srpskih četnika, hrvatskih ustaša i domobrana, komunističkih partizana Tita),direktno poslije rata, kao novih domaćina zapadnih poljskih zemalja, kao i za vrijeme opkoljenog Sarajevo 90-ih godina prošlog vijeka.

Dramatični apel “Don’tletthemkillus!” (“Ne dozvolite im da nas ubijaju!”) vidimo na crvenim kao krv, majicama junaka. Priča počinje od plača i njime se završava.

“Već nekoliko generacija porodica poljskih reemigranata iz Jugoslavije žive u čudnoj emocionalnoj podijeljenoj svijesti. U zavisnosti od mjesta i okolnosti, ljudi naizmjenično o sebi govore – mi Poljaci, mi Bosanci. Tako je, takođe, bilo i ranije. Kad su živjeli u Bosni, čeznuli su za Poljskom. Kad su se naselili u Donju Šleziju, počeli su čeznuti za Bosnom”, izjavila je autorica Katažina Knihalska.

04.02.2015.

"Tajna džema od malina" / Sarajevski ratni teatar / 11., 12. i 13. februar / 20.00 / Rezervacije za predstavu svaki radni dan od 10h do 16h na 033 664 070.

29.06.2006.

Bosanski stanako: BIO JEDNOM JEDAN PISAC....


Na svijetu ovom dugoja žih
Bih osamdeset i osam Ijeta na sijemu svijetu
U svoj dom mnoga blaga spremih i skrih
Ne časih ni časa namjernika ne častih ne pogostih gosta
Na svijetu sijem ja živjeh dosta
l mnoga blaga revno ko mrav u dvor svoj nesoh
Sada u končini
Odlazim
Sa sobom ništa ja ništi ne ponesoh
Pusto iza mene sve blago osta

Mehmedalija Mak Dizdar, 1917-1971

Inače ova pjesma se nalazi u Čitanci za prve razrede gimnazije /2004/ unutar teksta Zdenka Lešića "MEĐUSOBNA POVEZANOST TEKSTOVA (INTERTEKSTUALNOST)". U svom tekstu prof Lešić piše:"Ukažimo na vezu između tih starinskih riječi i onog životnog iskustva koje je njima izraženo. Da li i iskustvo pripada tamo nekom davno prošlom vremenu? Ili je to autentično povijesno iskustvo bosanskog čovjeka koje svoj smisao ima i za modernog čovjeka?"

Teško pitanje!!!

28.06.2006.

Poruka : KAD LIPE MIRISAHU ...


(Prevrnuti stećak u Slivanjskoj nekropoli koja se danas nalazi u Republici Hrvatskoj)

Ase leži Bokčilo u majke svoje jedini sin.
One koje ne pogodi kopje, ne raznese buzdovan, ne sasiće sjekra, ne zgodi zla kob te strefi strijela vremena.
Od tog nejma štita ni zaklona ni tverde kule ni sklonita mijesta. Otd njena pogodka jedno se u smert sklonit mojžeš. Ali i mertav moreš još sto put umrijeti.
I ovi moj kam tko isteše i kutji svojoj vratja i projzore spravi dobro tče utčiniti. I mojim kostjma i mom srdcu bitće malo toplje.
1389. ljeta v lipnju kad lipe mirisahu

20.06.2006.

Poruka : …SAMO BIH BOSNU SANJ’O

Bosanski stanak: …SAMO BIH BOSNU SANJ’O
Drago nam je da je ova rubrika naišla na odziv mnogih, pa nam je naša draga Melina Kamerić-Talakić proslijedila još jedan zapis sa stećka iz 1094. godine. Inače, Melina je dobitnica prve nagrade na četvrtom natječaju „Ekran priče“, u organizaciji IskonInterneta i izdavačke kuće Profil International. Njena priča „Cipele za dodjelu Oskara“, proglašena je najboljom od 1504 pripovjetke koje je predalo 618 autora. U zapisu sa tećka koji je ona poslala stoji:

“Sa znamenjem Kneza Nenca, Velikog Kneza Bosanskog, a postavi je sin njegov Knez Muven, s' Božijom pomoćju i svojih vjernih, a s' inonom nijednom inom pomoćju, nego on sam.

Ti koji pročitaš moj kam, možda si hodio do zvijezda. I vartio se, jer tami nema ništa do ponovo ti sam.

Človjek možje vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okustiti ono tšto nije otkusio, biti tami gdi nije bio, al uvijek i svagdi, samo sebe može najti ili ne najti.

I mnogo od moje ruke na zemlji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit. I da ostavih kosti u tujini, samo bi Bosnu sanjo.

Človječe, tako da nisi proklet, ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša, pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.



Postavljeno u 12:16, 10 komentar(a), print, #

19.06.2006.

Poruka: ODAKLE LI SAMO DOLAZE ?

Va ime Boga Dobroga Dobri Boštjani digoše ovi kam svoijem plemenitim ratnicim što legoše daleko od doma svojega da im biljeg bude na baštini u Bosni.
Kosti s bojnih polja im razniješe zvijeri, a tugu u živima zaliječi vrijeme. Iz plasta njihove slave svake godine sve više kopiladi izlazi.
Odakle li samo dolaze?
Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami lični porazi.
Da je blagoslovena ruka koja siječe i pisa, a prokleta koja prevali.
1449. u kolovoz
(Zapis sa stećka neznaniem Boštjanim iz 1449.g)


Postavljeno u 00:02, 6 komentar(a), print, #

16.06.2006.

Bosna ponosna: 'LJUBAVNA PRIČA NAŠIH PRADJEDOVA'

(foto: Srednjovjekovno Broćno/ Brotnjo - Humska zemlja (Ćitluk)

A se leže Krksa i Kalija na svojini na plemenitoj u Ključu.
Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muž i žena i Bog nam dade mnogo djece.
A onda dvaest godin poslje našeg prvog zajedničkog listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo različito i poželjesmo različite želje.
I zatčudismo se da nas zajednički život utčini različitijim nego tsto ranije bjesmo.
Kad Krksa zmre za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.
Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetćini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo još i vetći stranci no tšto u življenju bjesmo. Al ako nam kosti razdvojiš jedno brez drugog bi zmreli ponovo i konatčno i u našoj dugoj smerti.
1447. kad kraljem Bosne bješe Stjepan Toma Ostojić

(Iz knjige Nenada Tanovića - Oblici bosanskih duša, 1994.)


Stariji postovi